Hipnoza kao lijek !!!

Mnogima hipnoza izgleda kao magija, ali to je u svijetu priznata metoda pomoći kod mnogih psiholoških pa i fizičkih tegoba i bolesti. Ovdje pročitajte kod čega sve pomaže hipnoterapija, kako se koristi i tko je može raditi.
Većina ljudi vjeruje da je hipnoza neka vrsta cirkuske predatave u kojoj gledatelji padaju u trans, a potom su spremni napraviti sve što se od njih traži. Razlog tome su filmovi i televizijske emisije u kojima se doista vidi kako hipnotizirani ljudi spavaju na stolicama, svlače se, plešu, viču, plaču…

Nažalost, to je potpuno kriva i jednostrana slika hipnoze, jer se ona može koristiti i u liječenju raznih bolesti, što je sigurno korisnije od cirkuskih predstava. Takvo liječenje naziva se hipnoterapija i može biti vrlo korisno u postizanju dugotrajnih povoljnih promjena kod mnogih fizičkih i psihičkih tegoba.
Također, treba objasniti da se hipnoterapijom bave i liječnici, što je dokaz da se radi o znanstvenoj, a ne šarlatanskoj metodi iscjeljivanja.

Kao san 
Jednostavnim riječima liječenje hipnoterapijom može se objasniti kao putovanja čovjeka u unutrašnjost sebe, kako bi razumio tko je i zašto je takav, te kako može pomoći sebi da bi se promijenio.
Iako je nalik snu, hipnotičko stanje nije potpuno isto što i san, jer čovjek pritom zadržava neke funkcije karakteristične za budno stanje. Za vrijeme terapije u hipnotičkom snu čovjek ipak ostaje djelomično u kontaktu s okolinom. On je potpuno i duboko opušten, ali pritom može prihvatiti promjene koje mu predlaže terapeut.

No važno je da pacijent, a ne terapeut, kontrolira to stanje. Pacijent sam određuje koliko će dugo biti opušten, ovisno o tome koliko se osjeća sigurnim. Za vrijeme terapije pacijent čitavo vrijeme govori o tome što mu se događa.
Uspjeh hipnoterapije ovisi velikim dijelom i o očekivanjima svake osobe. Ako netko očekuje da će biti u dubokom snu i pod kontrolom terapeuta, ništa se neće dogoditi. Ovom terapijom se mogu prepoznati mnogi problemi za koje osoba treba biti dovoljno spremna kako bi ih riješila tijekom terapije. Pritom je važna volja pacijenta da se svjesno i bez zadnjih misli prepuste takvom stanju, te da pritom budu potpuno otvoreni i spontani.

Kao trans
Postoji posebna metoda ili način liječenja u modernoj medicini koji se zove “sofrologija”, a koji se temelji na hipnozi. Jedan od uzora sofrologije je budistička metoda dovođenja neke osobe u stanje transa, između jave i sna. Pritom se mijenja stanje čovjekove svijesti. Kad dostigne takvo stanje, osoba sebi pomažu autosugestijom, uvjeravanjem da može rijećiti neki fizički ili psihički problem.

Hipnozom se također pobuđuju takvo promijenjeno stanje svijesti kao u transu. Stanje transa počinje u trenutku kad za osobu svi događaji u njezinoj okolini postaju nevažni, a njezina se koncentracija usmjerava samo na zbivanjima unutra njezine svijesti. To mogu biti različite misli u obliku slika, zvukova, osjeta, emocija, okusa ili mirisa. U takvom stanju transa pacijent je podložan sugestiji terapeuta, što znači da će prihvatiti njegove prijedloge.
Te sugestije (prijedlozi) mogu biti neposredne ili posredne, poput zamjenskih priča ili metafora. Svrha zamjenske priče je u tome da se pacijent poistovjeti s osobom iz priče, da pomisli kako se radi o njemu samome i da prihvati sugestiju koju mu na takav način daje terapeut. U slučaju uporabe metafora (usporedbe), pacijentova podsvjest sama bira poruku koju mu metafora nudi.

Nesvjesno
Sugestija ili prijedlog terapeuta nekom pacijentu oslanja se na nesvjesne procese. Na osnovu sugestije koju je hipnotizer dao osobi dok je ona bila u hipnotičkom snu, kasnije u budnom stanju ona čini neku radnju iako ne može objasniti razloge svog postupka.
U svjesnom stanju nalog hipnotizera se “zaboravlja”, ali taj nalog potom dolazi iz nesvjesnog dijela ličnosti pa čovjek automatski radi ono što mu je predložio terapeut. Negativan primjer bio bi, primjerice, da on počne pjevati neku melodiju na mjestu i u vrijeme koji nisu pogodni za pjevanje. Pozitivan primjer je da čovjek nesvjesno počne raditi nešto što će mu fizički ili psihički okakšati patnje, posao, učenje…

Time se pokazuje snaga i djelotvornost hipnoze i istovremeno potvrđuje da se mnogi procesi nesvjesno odvijaju u duševnom životu osobe, koji tek onda kad su izraženi postaju jasni i vidljivi ne samo okolini nego i samoj toj osobi.
Što se sve može dogoditi za vrijeme hipnoze? Čovjek može izgubiti pojam o vremenu, drukčije shvaćati i zaključivati, može nu se pojačati osjećajnost, mogućnosti uvjeravanja i samouvjeravanja.

Ego
Postoje dva objašnjenja hipnoze koji se međusobno dopunjavaju. Prvo polazi od učenja ruskog fiziologa i psihologa Ivana Petroviča Pavlova. Po ovom objašnjenju, pobuda jednoličnim, uspavljujućim nadražajima, primjerice njihanjem sata ili ponavljanjem istih riječi, dovodi do snažnog odziva u jednom dijelu mozga, dok istovremeno u drugima dijelovima mozga dolazi do kočenja, kao i u čitavom živčanom sustavu.

Tijekom takvog uspavljivanja, svjesnost polako nestaje i lagano se ulazi u hipnotički san. U tom snu, za razliku od prirodnog, ostvaruje se kontakt sa hipnotizerom i njegovim sugestijama, što omogućuje hipnotizeru da svojom voljom pobuđuje i koči pojedine dijelove mozga, odnosno potiče izvođenje ili zaustavljanje mentalnih radnji ili tjelesnih pokreta.
Drugo objašnjenje zasniva se na pretpostavci da je hipnoza samo jedan vid sugestije. U sugestiji, pa i u hipnozi, riječ može pokrenuti psihološke, a preko njih i fiziološke, organske procese.

U psihoanalizi se objašnjava da su pritom važni i uloga ega, te vraćanje u ponašanje karakteristično za mladi, dječji uzrast. Za hipnozu su također važni i socijalni uvjeti, tj. je li osoba više vezana za neku grupu ili nije. Ličnosti i ego pojedinca u primitivnim zajednicama manje su osamostaljeni nego u razvijenijim društvima i takve osobe lakše prihvaćaju sugestije i lakše se hipnotiziraju.

Uz dopuštenje
Hipnoza je dopuštena samo uz privolu pacijenta, što znači da pacijent mora svojevoljno pristati na terapiju. Prije svake terapije hipnozom terapeut objašnjava i dogovara koje ciljeve želi postići i kako, a pacijent se s tim mora složiti.
Hipnoza ovisi o mogućnosti koncentracije, opširnosti mašte, kreativnosti, povjerenju i otvorenosti prema osjećajima. Osobe s visokim kvocijentom emocionalne inteligencije lakše stupaju u hipnotički trans.

Čovjek se ne može uvijek sjetiti što mu se događalo u hipnotičkom transu. Nekad se to događa zbog toga jer je tako htio teraput, a u drugim slučajevima amnezija (zaborav) dolazi sama po sebi, spontano.
Nakon hipnoze čovjek se često osjeća drugačije nego što je to bilo uobičajeno prije terapije. Mnogi počinju razmišljati o sebi, svojoj osobnosti i svome životu. Otkrivaju što žele raditi, a što ne, odabiru vlastita iskustva, prepuštaju se porivima koje bi inače potisnuli i čine nešto novo i drukčije. Tako počnu učiti sami o sebi jer su dopustili komunikaciju između svijesti i podsvijesti.

Poslije duže i duboke hipnoze treba se odmoriti, malo rastegnuti, popiti kavu i pripaziti kod vožnje automobilom. Hipnoza se ne primjenjuje kod psihotičnih pacijenata, jer im se hipnozom može produbiti psihoza. U Hrvatskoj postoji udruga liječnika koji se bave hipnoterapijom. Ako vas zanima ova metoda liječenja, svakako se obratite njima, a ne samozvanim psihoterapeutima, jer vam takvi mogu naškoditi.

Vrste hipnoze
Kad se radi terapija koriste se neposredna i posredna hipnoza. Neposrednom se hipnozom služio Sigmund Freud, otac moderne psihologije. Taj je postupak mnogima poznat jer se pri uvođenju u hipnozu koriste rečenice poput ove: “Ti se sada opuštaš, tvoje vjeđe su sve teže i teže…”. No Freud je imao uspjeha samo kod 30 posto svojih pacijenata, nakon čega je zaključio da hipnoza nije učinkovita tehnika pa se posvetio analizi.

Za razliku od neposredne terapije, danas većina terapeuta koristi posrednu hipnozu kod koje je pacientu dopušteno da sam odluči koliko će ići u trans i na kojoj razini će njegova podsvijest “raditi” kako bi se rješili određeni problemi.

Upotreba
Hipnoza pomaže kod raznih životnih stanja, bolesti i poremećaja. Ovo su neke od njih:

• depresija
• strahovi
• priprema za porod
• porod
• u stomatologiji (bez anestezije)
• astma
• neplodnost (infertilitet)
• amenoreja
• predmenstrualni sindrom (PMS)
• kronična bol
• pri akutnoj boli
• ublažavanje posljedica tumora
• u sklopu mentalnog treninga za sportaše.

Samohipnoza
Hipnoza se odvija pod utjecajem nekih unutrašnjih mehanizama kao posljedica volje i spremnosti osobe da u takvo stanje dospije, a hipnotizer u tome samo pomaže. No, čovjek može naučiti da se uz jednostavnu stimulaciju s audiokasete ili posebnih crteža i sam prenese u stanje transa i iz njega izađe bez pomoći hipnotizera.
Za hipnotiziranje su pogodnije zrelije osobe, dok se nezrele i duševno teško oboljele osobe teško uvode u stanje transa. Isto tako predškolska djeca i stariji ljudi nisu toliko podobni za hipnozu kao zreli odrasli ljudi.

Strah od zubara
Ljudi koji se boje zubara trebaju znati da se hipnoza uspješno primjenjuje kod straha od boli, igle i neugodnih vibracija, strah od krvi, nagona za povraćanjem, nelagode u zubarskoj stolici, nepodnošenja proteza i drugih nadomjestaka u ustima, krivog položaj jezika, loše higijene usne šupljine, kontrole krvarenja i alergija na lokalne anestetike.
U hipnotičkom transu se ovi simptomi privremeno mijenjaju ili trajno nestaju te je pacijentu omogućeno liječenje u stomatološkoj ordinaciji bez stresa, straha, bolova i produženog krvarenja. U stomatologiji se pod hipnozom mogu raditi svi zahvati: liječenje i vađenje zuba, brušenje za krunice i mostove, uzimanje otisaka i izrada proteza, uklanjanja zubnog kamenca, operacije cista te vađenje umnjaka.

Mucanje
Iako se mnogi ne slažu s liječenjem mucanja hipnozom, pogotovo kod djece, rezultati pokazuju da ova terapija može ublažiti simptome poremećaja. Terapija može trajati i do godinu dana, na početku svaki tjedan, a kasnije rjeđe. Pritom je hipnoza povezana s opuštanjem, meditacijom i drugi terapijama.
Osoba koja je uz redovitu liječničku terapiju čitavu godinu liječila mucavost i hipnoterapijom kaže da joj je to promijenio čitav život – način na koji je gledala na stvari i kako ih je prihvaćala. Drugi čovjek imao je mnogo napstosti i bio tjekoban zbog mucanja. Tijekom 18 mjeseci njegovo se jako mucanje pretvorilo se u tečan govor. 
Ne može se jamčiti svakome da će izliječiti mucanje hipnoterapijom. Ali to je jednostavna bezbolma metoda koja ne može naškoditi ako je radi iskusan i uvježban hipnoteraput.

izvor:altertv.org