STRAH novog doba, sve je rašireniji !!!
Pitate se kako izgleda jedan od najraširenijih strahova na svijetu? Mi vam donosimo odgovor na to pitanje ! Napredak tehnologije uzrokovao je i pojavu određenih posljedica za ljudski rod , a koje se tiču njihovog normalnog psihičkog funkcioniranja na dnevnom nivou.
Zamislite da vas oblije znoj, drhtite i nekontrolirano brinete da ćete možda propustiti telefonski poziv zato što ste ostavili mobitel kod kuće? To je vrlo stvarno stanje nazvano nomofobija.
Nomofobija je jedna od više od 250 poznatih fobija, vrsta tjeskobe koje su najčešće rezultat nekog osobnog dramatičnog iskustva, objašnjava profesor psihologije Juergen Margraf. Taj dramatičan događaj pohranjen je u mozgu i neki okidači mogu izazvati i tjelesnu reakciju.
Ljudi koji pate od nomofobije pokazuju fizičke i psihičke simptome kada im mobitel nije pri ruci ili ako pomisle da bi se mogao zbpg prazne baterije ugasiti. Počinju im se tresti ruke, vrti im se u glavi i teško dišu. Nomofobija (dolazi od fraze “no mobile”) je bolest koja se širi poput epidemije.
Prema jednoj anketi provedenoj u Velikoj Britaniji čak 66 posto ljudi užasava pomisao na to da bi mogli ostati bez mobitela. Također, 41 posto korisnika mobitela ima dva ili više telefona “za svaki slučaj”, a prosječni korisnik 34 puta na dan provjerava je li mu mobitel pri ruci i radi li.
Simptomi nomofobije mogu biti vrlo neugodni: ubrzan puls, bol u prsima, mučnina, vrtoglavica, drhtavica i otežano disanje, baš kao kod klasičnog napadaja panike. Ovaj strah češće pogađa žene nego muškarce, no muškarci su ipak oni koji češće imaju dva ili više telefona. Od svojih mobitela najteže se razdvajaju mladi u dobi do 24 godine, a stariji su manje vezani uz njih.
Kako se nositi s fobijama?
Bez obzira je li riječ o gelotofobiji, strahu od ismijavanja, ili oneirogmofobiji, strahu od "mokrih snova", ili nekoj drugoj fobiji, osoba koja pati od fobija to teško podnosi, a može se i razboljeti.
Fobija se klasificira kao bolest nakon što se ispuni nekoliko kriterija, kaže profesor psihologije Juergen Margraf. Primjerice, kada strah dosegne nepodnošljivu ili jedva podnošljivu razinu ili kada fobija ograničava kvalitetu života. U tom slučaju osoba bi trebala potražiti pomoć psihoterapeuta.
Fobije se često liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom
Terapeut će s pacijentom pokušati kreirati situaciju koja izaziva tjeskobu i zatim je analizirati i pokazati moguća rješenja. Terapija se obično kombinira s odgovarajućom količinom antidepresiva, a vrsta fobije utječe na izbor terapije.
Neki ljudi fobiju uspiju prevladati sami, ali ako samoterapija ne da rezultate, rad s iskusnim terapeutom najbolji je način da ovaj psihički poremećaj postane hroničan.
Nomofobija je jedna od više od 250 poznatih fobija, vrsta tjeskobe koje su najčešće rezultat nekog osobnog dramatičnog iskustva, objašnjava profesor psihologije Juergen Margraf. Taj dramatičan događaj pohranjen je u mozgu i neki okidači mogu izazvati i tjelesnu reakciju.
Ljudi koji pate od nomofobije pokazuju fizičke i psihičke simptome kada im mobitel nije pri ruci ili ako pomisle da bi se mogao zbpg prazne baterije ugasiti. Počinju im se tresti ruke, vrti im se u glavi i teško dišu. Nomofobija (dolazi od fraze “no mobile”) je bolest koja se širi poput epidemije.
Prema jednoj anketi provedenoj u Velikoj Britaniji čak 66 posto ljudi užasava pomisao na to da bi mogli ostati bez mobitela. Također, 41 posto korisnika mobitela ima dva ili više telefona “za svaki slučaj”, a prosječni korisnik 34 puta na dan provjerava je li mu mobitel pri ruci i radi li.
Simptomi nomofobije mogu biti vrlo neugodni: ubrzan puls, bol u prsima, mučnina, vrtoglavica, drhtavica i otežano disanje, baš kao kod klasičnog napadaja panike. Ovaj strah češće pogađa žene nego muškarce, no muškarci su ipak oni koji češće imaju dva ili više telefona. Od svojih mobitela najteže se razdvajaju mladi u dobi do 24 godine, a stariji su manje vezani uz njih.
Kako se nositi s fobijama?
Bez obzira je li riječ o gelotofobiji, strahu od ismijavanja, ili oneirogmofobiji, strahu od "mokrih snova", ili nekoj drugoj fobiji, osoba koja pati od fobija to teško podnosi, a može se i razboljeti.
Fobija se klasificira kao bolest nakon što se ispuni nekoliko kriterija, kaže profesor psihologije Juergen Margraf. Primjerice, kada strah dosegne nepodnošljivu ili jedva podnošljivu razinu ili kada fobija ograničava kvalitetu života. U tom slučaju osoba bi trebala potražiti pomoć psihoterapeuta.
Fobije se često liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom
Terapeut će s pacijentom pokušati kreirati situaciju koja izaziva tjeskobu i zatim je analizirati i pokazati moguća rješenja. Terapija se obično kombinira s odgovarajućom količinom antidepresiva, a vrsta fobije utječe na izbor terapije.
Neki ljudi fobiju uspiju prevladati sami, ali ako samoterapija ne da rezultate, rad s iskusnim terapeutom najbolji je način da ovaj psihički poremećaj postane hroničan.
Izvor: .24sata.hr
Primjedbe
Objavi komentar